Pčela i njezin razvoj od mesoždernih samotnih osa sam po sebi je vrlo izvanredno remek-djelo evolucije. Jednako je zanimljiv odnos između čovjeka i pčele. Mnogi možda poznaju med samo kao najprirodnije sladilo na svijetu; vosak u kremama za kožu ili kao svijeću; pelud, matičnu mliječ ili propolis poznat kao "slatki dodatak prehrani".
Pčele, kao prilično neupadljive životinje, već su cvjetnice dovele do razvoja samo preferencijalnim oprašivanjem obojenih dijelova biljaka koji luče nektar i tako selektivno utječu na biljni svijet, koji se tada sastojao samo od paprati, čempresa i trava.
Daleko veća korist za čovječanstvo, osim što pčele proizvode tako vrijedne pčelinje proizvode, leži u njihovoj sposobnosti oprašivanja. Gotovo cijela proizvodnja voća izravno ovisi o oprašivanju pčela, ali i meso, jaja ili mlijeko omogućeni su oprašivanjem krmnih mahunarki. U gotovo svim kulturama na Zemlji i u svim spisima svjetskih religija pčeli se daje zasluženo mjesto, u mnogima je pčela gotovo sveta.
Zemlja u kojoj teku med i mlijeko, gdje je život lizanje meda ili jednostavno gdje je saće postalo poslovično, a cviljenje se naziva maticom, pokazuje koliko su pčele i njihovi proizvodi bili i bit će dragocjeni. I diljem svijeta, čovječanstva kao takvog.
Kako se proizvodi med?
Pčele, barem Europske medonosne pčele, koje se prirodno nalaze od ljudi također na svim kontinentima, na latinskom se nazivaju Apis mellifera (Honigmacherin) i to pogađa srž.
Pčela izgleda vrlo aktivno i pronalazi (nadamo se) slatke biljne sokove u nektarima cvjetova, a ponekad i sok sitastih cijevi na lišću i iglicama. Tehničkim terminima govorimo o cvjetnim i ekstracvjetnim izvorima nektara za pčele.
Izvancvjetni izvori nektara nazivaju se i medljika ili medljika, a proizvode ih Lachnidi i Lecania, koji u potrazi za aminokiselinama izlučuju višak soka sitastih cijevi, koji zatim pada na lišće i pčele ga skupljaju ujutro i navečer (kada je još vlažno).
Sretan je pčelar (naravno, pčele) kada krošnje drveća zuje. Pčele donose nektar svojoj obitelji (pčele su brat i sestra svojoj majci). 100 mg nektara uključuje punjenja koja se daju drugim pčelama kod kuće ili se odmah pohranjuju u ćelije da se pčele brinu o njima. To dodaje fermentaciju i obradu meda tako da nektar polako sazrijeva u med za nekoliko dana. Postojeći šećer se razgrađuje, voda se uklanja, dodaju enzimi dok med ne sadrži manje od 20% vode. Zatim se med u ćelijama zatvara i zreo je.
Ovo zrelo saće se u nekom trenutku bere, prirodno se oslobađa pčela (ovdje postoje vrlo nježne mogućnosti), a zatim se otkriva i vrti praćkom centrifugalnom silom ili zbog blagog nagiba stanica rezultirajućim negativnim tlakom.
U ovom slučaju, ne primjenjuje se toplina ili čak toplina, jer je saće ionako već zagrijano i inače bi škripalo dovođenjem topline. Tada biste morali mukotrpno prazniti i čistiti remen te ga ponovno puniti i izgubili biste ponovno upotrebljivo prazno saće.
Tvrdoglavo se tvrdi da je hladno bačeni med kriterij za kvalitetan med. No, taj je izraz pogrešan i potječe iz vremena kada se med prešao te vas doslovno poziva na varanje. Iz tehničkih razloga, uvijek se baca samo hladan. U principu, med bi se mogao kasnije skuhati i na etiketi i dalje pisati "hladno bačen", iako bi med imao samo industrijsku kvalitetu. Tako bačeni med se zatim filtrira, odnosno prolazi kroz vlastitu gravitaciju kroz različita sita i čisti se od čestica voska i sličnih nečistoća.Vrsta proizvodnje meda koju proizvode pčele ne razlikuje se od one koja je bila prije milijuna godina, metoda proizvodnje meda od strane pčelara u osnovi je ista tisućama godina. Stoga je med najoriginalnije sladilo na Zemlji.
Pravna osnova za med
Za med vrijedi uredba EU o medu koja na primjeren način regulira promet medom. Med ne smije sadržavati ostatke (ovdje je tolerancija "nula") bilo kojih tvari koje se ne nalaze u medu, prema uredbi EU o medu. Stoga odgovara zahtjevu čistoće.
Anthony Rossbach Krzysztof Niewolny